an archos's blog

No thesis
Zahvaljujem Vam se na pažnji i ponekim zanimljivim trenutcima.
Ne mislim da mi ovde i bilo gde neko može raditi stvari sa kojima nisam saglasan.(brisati commentse bez obrazloženja i ostalih ,,pederluka,,)
Dakle, budite pozdravljeni.
An archos

Thesis No number, No – 2
,,Gospodo sudije, popušite mi kurac’’
Prof.dr.Vojislav Šešelj

E jebiga, samo licemer može da ne otpoštuje ovo. Nema veze na kojoj si strani.To i nema veze sa ideologijom, odnosom prema Hagu.
To je kao kad bih ja rekao:Gospodo, suborci od 8.sednice, preko 9.marta, šetnji i 5.oktobra (pazi bre koliko se toga izdešavalo), Gospodo zaista, zaista Vam kažem: marš u pizdu materinu!

Anonim
Tekst je najstarije pisano svedočanstvo o osećaju beznađa, Melanholiji.
Napisan je na papirusu,Egipat, oko 1850. godine pre nove ere.
Termin – ba, označava dušu, a Maat predstavlja sklad, pojam ravnoteže, istine.
Čovek
Obraćam se svojoj ba kako bih joj odgovorio:
Postaje mi previše teško zato što mi se moja
ba danas nije obraćala.
To mi je postalo tako nepodnošljivo da su čak I krici
uzaludni koliko ona na mene ne obraća pažnju.
Neka me moja ba ne napusti!
Neka mi bude naklonjena kada vidi moje očajanje!

Thesis No 12
Klatno
Uvek kada se neko rodi, uvek, čim zaplače, pokrene se klatno njegovog sata. Misli se da ga taj plač pokrene,to je neizostavno.Ima dece koja se rode a ne zaplaču. Ne znam šta tada pokrene klatno. Ne sećam se. Ali, pokrene se.

Tijanić u exsluzivnom razgovoru sa Tijanićem

RTS 1 22h.03.06.2008.
Tijanić: G.Tijanić, u kolikoj ste meri Vi lićno zaslužni za fenomanalan profesionalni i nacionalni uspeh Eurosonga?
Tijanić: Pa ja sam tu najmanje zaslužan, hm, nešto malo naravno, ipak sam ja to sve organizovao.Znate, RTS, Država i Nacija su dokazali da nemaju premca.To ne kažem Ja to kažu stranci.
Tijanić: Da li je ovaj fenomenalni uspeh RTS-a i Vas lično, dokaz da je RTS najzad postao Javni Servis?

Šta sad!!?
Što bi rek'o gos'n Čer, sastav na temu - letnju.
Ima u srednjem Banatu selo, Stari Lec.E u njemu ima propalo barokno zdanje( ima toga skoro u svim selima Banata) u kome je smeštena psihijatrijska bolnica još od 45-te.
To baš i nije bolnica, više nekako pansion gde završavaju pacijenti iz svih ostalih pravih bolnica, dakle nema tu više terapije, izlečenja, već samo sedativi i koliko ti je još ostalo da živiš.

Thesis No 11
O majkama, majku im….
Nikada o ovome nisam, mislim...to je moja stvar.Možda bi i trebalo tako da ostane.Aleks-Dunja me je ...ona je kriva, po definiciji.Bar za ovo što sledi.Dakle, moja majka.

Chair (A Dream)
by Adonis May 12, 2008
Long ago I screamed at the city:
Husk of the world,
I’m holding you in my hand.
Long ago I muttered at the ship,
my song in a rose-red blaze:
all or nothing.
As for you, my grandchildren, I’m tired,
tired of myself, tired of the seas.
Bring me that chair.
(Translated, from the Arabic, by Michael Beard and Adnan Haydar.)

Thesis No 10

So what? Eto, ne javljam se nikome.Idem ulicim, gledam svoja posla.Uglavnom nešto slažem i preslažem po glavi, to mi prija, baš dok idem ulicom.Imam I racionalno opravdanje.Izašao sam da kupim šargarepe, toalet papir i to. Baš zgodno. Što bi ja sad tu zverao okolo i – Dobar dan, dobar dan, kako ste?-. I sad sam ja ,,onaj,, što se ne javlja nikome!?-,, Onaj odvratan! Zamisli, prođe i ništa, a znamo se.,,

Na današnji dan
Meni nikad to nisu davali. Verovatno su s kapirali i sami da to ne bi imalo smisla .Tako su svi u redakciji imali obavezu da pokriju jedan mesec godišnje radom na rubrici – Na današnji dan-.Ja nisam ni znao da mi to radimo.RTS ionako ne gledam, pa nisam imao ni pojma o toj dnevnoj emisiji.
Dakle! Pre jedno dve godine zove mene sekretarica (redakcijska) i kaže: Znate, šef je naložio da uradite –Na današnji...- jer nema ko. Neko je bolestan, neko na odmoru, tako da znate vi radite Jun mesec.

Jedan konzervativni pogled rezigniranog anarhiste
Reći ću: Ja volim srednji vek!
I onaj rani i onaj srednji-srednji i onaj kasni.Volim svih tih hiljadu i kusur godina.
Pastrmke su tada bile vesele, mačori debeli i pokvareni, zalasci sunca - to se neda opisati, a mirisi...mirisi...jutarnje rose, sokova pokošenih livada koji se u kapima cede sa rukom iskovanih kosa, topla, zanosna isparenja stajnjaka koji se zorom trakasto šire i podvlače pod slamnate krovove kuća sa usnulim nabreklim dojkama i muškim žilama.
I mir.Mir.


Radomir Konstantinović
Radomir Konstantinović,
27.03.2008.
80 godina života jednog velikog uma.
Niko nije rekao ništa (sa izuzetkom članka i NIN-u).
Ni Javni servis ni B-92, niko.Ni blog.
Nije bilo nikakvih okruglih stolova, seminara, tribina.
Nije bilo ničega.
Srećan rođendan.
Ima nas koji smo ponosni i zahvalni.

Bibliografija:
Kuća bez krova, 1951
Daj nam danas, 1954
Mišolovka 1956
Čisti i prljavi 1958
Izlazak 1960
Ahasver ili traktat o pivskoj flaši 1964


komentari
4 min 58 sec ago
9 min 33 sec ago
11 min 38 sec ago
13 min 6 sec ago
14 min 55 sec ago
20 min 18 sec ago
37 min 2 sec ago
1 hour 8 min ago
1 hour 11 min ago
1 hour 39 min ago