Silovanje kao ratni zlocin

Jasmina Tesanovic's picture

Prenosim tekst LEPE MLADJENOVIC sa mailing liste Zenska posla
Drage aktivistkinje sa liste,
>
> Juce, 25. maja 2008. održan je komemorativni skup
> pod nazivom 'Da se nikada ne zaboravi' i sa mosta
> Mehmed paše Sokolovića u Višegradu u reku Drinu
> spušteno je 3000 ruža u znak sećanja na 3. 000
> ubijenih i nestalih civila od strane muskaraca
> sprske vojske i paravojske. Pored zvanicnih
> predstavnika BiH, aktivistkinje Zena u crnom iz
> Beograda jos jednom su iskazale emotivno i politicko
> saosecanje za zlocine ucinjene u nase ime.
>
> Tokom 1992, za vreme ubijanja civila od istih
> srpskih vojnika vrseno je masovno silovanje u ratu.
> Mlade zene i devojke odvodjene su u, tada novi hotel
> i izletiste pored Visegrada - Vilin Vlas, gde su
> bile zatocene, zakljucane, silovane mnogo puta, a
> neke od njih nikad vise nismo videle. Pretpostavke
> su da je samo u ovom hotelu seksulano muceno oko 200
> zena i devojaka muslimanskih imena, dok je za ceo
> Visegrad pretpostavka da ih je seksualo zlostavljano
> tokom rata oko 400.
>
> Neke od nas anti ratnih aktivisktinja poznajemo zene
> iz Visegrada koje su seksualno zlostavljane u hotelu
> Vilin Vlas, i zato nam svedocenja iz ovog grada
> podsticu posebno emotivno uzburkanje.
>
> Prosledjujem dva teksta:
> Prvi tekst je napisan pre dve godine i detaljno
> opisuje zivotnu pricu Bekire Hasecic, kojoj je
> komsija srpskog imena ubio sina upravo pre nego sto
> ju je silovao u njenom dvoristu. Ovo je samo jedan
> manji deo opsirnog teksta koji se moze naci na
> internetu i u attachmentu .
>
> Druga informacija tice se presude Suda Bosne i
> Hercegovine Zeljku Leleku na 13 godina zatvora za
> zločine protiv čovečnosti počinjene tokom 1992.
> godine u Višegradu, po kojoj je kriv po tri od
> četiri tačke optužnice, koje podrazumevaju
> proterivanja, silovanja, seksualna zlostavljanja i
> nezakonita zatvaranja Bošnjaka sa područja
> Višegrada.
>
> Za anti-ratne aktivistkinje jedna od osnovnih
> smernica naseg opredeljenja je da zelimo da znamo
> sta se dogadjalo zenama za vreme rata, pogotovu za
> zlocine koje su ucinjeneni u nase ime. Pogotovu za
> zlocine iz mrznje prema zenama.
>
> lepa mladjenovic
>
> ________________________________
> ________________________________
>
> NIKO NE ČUJE VAPAJ ŽRTAVA SILOVANJA IZ VIŠEGRADA
>
>
>
> Šačica žena koje su preživjele zloglasni logor za
> silovanje u Višegradu strahuje da pravda nikada neće
> biti zadovoljena.
>
>
>
> Pišu: Nidžara Ahmetašević, Nerma Jelačić i Selma
> Boračić (Višegrad i Sarajevo)
>
>
>
>
>
>
>
>
>
> BIRN – JUSTICE REPORT – 20.10.2006 - Dok stoji pred
> kućom u kojoj je nekada živjela u Višegradu, Bakira
> Hasečić se prisjeća dana od prije 14 godina kada joj
> se život iz temelja promijenio.
>
>
>
> Dok joj glas podrhtava od snažnih emocija, priča
> priču o vojniku, bosanskom Srbinu, koji joj je došao
> u kuću u aprilu 1992. godine i seksualno zlostavljao
> nju i njenu porodicu, da bi je potom odveo u podrum
> policijske stanice u Višegradu.
>
>
>
> "Bila je tamo jedna velika fotelja, bar, nekoliko
> stolica, a polovina sobe je bila u lamperiji.
> Vidjela sam Milana Lukića i Sredoja Lukića. Milana
> Lukića sam dobro poznavala", rekla je.
>
>
>
> "Držeći u rukama zakrivljeni nož rekao mi je da se
> skinem. Pomislila sam da se šali. Ali shvatila sam
> da nož drži okrenut ka meni", priča Bakira.
>
>
>
> Uradila je kao što joj je rečeno. Skinula pantale i
> majicu i ostala samo u donjem vešu. Kroz suze, teško
> dalje nastvalja pričati. Nije u stanju govoriti o
> detaljima silovanja koje je usljedilo.
>
>
>
> Godinama kasnije, Bakira je postala veliki borac za
> prava žena koje su žrtve silovanja i seksualnog
> zlostavljanja u toku rata.
>
>
>
> Osnovala je Udruženje žena žrtava rata koje danas
> okuplja žene širom Bosne i Hercegovine. Svojim
> aradom su uspjele obezbijediti ključna svjedočenja u
> procesima za silovanja i seksualna zlostavljanja
> koja su se desila u proteklom ratu.
>
>
>
> Udruženje je pomoglo mnogima od svojih članica,
> kojih ima više od hiljadu, u potrazi za pravdom i
> dobijanju finansijske i psihološku pomoći.
>
>
>
> Ali Bakira Hasečić smatra da je Pravda uskraćena
> žrtvama silovanja iz njenog rodnog Višegrada.
>
>
>
> Mada se sada nalaze u haškom pritvoru u
> Sheveningenu, rođaci Milan i Sredoje Lukić nisu
> optuženi za silovanja.
>
>
>
> Umjesto toga, optuženi su za ubistva, progone i
> druga nečovječna djela, a po svim tačkama optužnice
> su se izjasnili da se ne osjećaju krivim.
>
>
>
> NEPOSTOJEĆI DOKAZI
>
>
>
> Bakira Hasečić smatra da nije ispravno što nijedan
> od njih dvojice nije optužen za seksualno
> zlostavljanje. U junu je pisala glavnoj tužiteljici
> Tribunala, Carli del Ponte, da bi je pitala zašto je
> to tako.
>
>
>
> U odgovoru tužiteljica del Ponte, pismo u koje je
> Balkan Insajt imalo uvida, kaže da Tužilaštvo nije
> raspolagalo dokazima za takve optužbe u vrijeme kada
> je optužnica sastavljana. "Nismo imali svjedoka
> spremnog da istupi sa takvim dokazima", napisala je
> del Ponte.
>
>
>
> Glavna tužiteljica nije uspjela u Višegradu pronaći
> ženu koja bi bila spremna posvjedočiti da su je
> Milan i Sredoje Lukić silovali.
>
>
>
> Bakira Hasečić kaže da to nije tačno, budući da su
> ona i druge žene dale izjave nadležnim zvaničnicima
> koje su bile na raspolaganju istražiteljima iz Haga.
>
>
>
> Među onima koje su dale izjavu je i naša sagovornica
> koja je željela ostati neimenovana. Za Balkan Insajt
> kaže da ju je Lukić silovao više puta.
>
>
>
> Godine 1992. godine naša sagovornica je bila među
> oko 200 žena koje su zatočene u banjskom hotelu
> “Vilina vlas” na periferiji Višegrada, pretvorenom u
> logor za silovanje.
>
>
>
> Osim toga, ovaj hotel je, prema postojećim
> izvještajima kao i priznanju samog Lukića, koje
> Balkan Insajt posjeduje, služio kao komanda njegove
> jedinice.
>
>
>
> "Ne sjećam se tačnih datuma", kaže naša sagovornica
> koja veoma teško priča o svemu što joj se dešavalo u
> Višegradu. "Kada je rat izbio, neko vrijeme sam se
> krila u šumi sa sinom. Kćerku sam krila u trapu iza
> kuće jer smo čuli da djevojke odvode u Vilinu vlas”,
> priča nam.
>
>
>
> “Prvi put me je Milan Lukić silovao u kući. Onda me
> odveo u dvorište gdje je bio moj šesnaestogodišnji
> sin. Lukić ga je zgrabio, odvukao u kuću i izašao
> napolje sa kompletom noževa u rukama”, nastavlja
> svoju ispovijest.
>
>
>
> "Pitao me je, koji je najoštriji. Odgovorila sam.
> Zaklao mi je sina tim istim nožem. Samo sam čula
> kako izgovara 'Mama' prije nego je umro. Onda me
> Lukić ponovo silovao, tu u avliji", završava naša
> sagovornica.
>
>
>
> Kaže nam i da ju je Lukić posle toga odveo u “Vilinu
> vlas”.
>
>
>
> "Ponekad bi me zadržali cijeli dan, ponekad nekoliko
> dana pa me puštali, a onda opet vraćali. Dok me nisu
> odveli i ostavili tamo. Ne znam više koliko puta su
> me silovali", kaže.
>
>
>
> Sjeća se da je “u hotelu bilo mnogo žena” i “da je
> svuda bila krv”.
>
>
>
> "Sve sobe u hotelu bile su zaključane. Svakog dana
> su nam bacali komadiće hljeba koje smo morale
> hvatati zubima, jer su nam ruke bile vezane.
> Odvezivali su nas samo kada su htjeli da nas
> siluju", izjavila je za Balkan insajt.
>
>
>
> "Zlostavljali su nas na načine koji se ne mogu ni
> opisati. Na meni su gasili cigarete, sjekli me
> noževima, kidali meso iz mojih usta”, priča o danima
> u “Vilinoj vlasi”.
>
>
>
> “Nismo bile u stanju razgovarati. Samo smo zurile u
> jednu tačku i plakale. Potpuno izgubljene. Nismo
> znale ni koliko vremena je prošlo. Znale smo za
> vrijeme samo kada bi došli po nas da nas vode i da
> nas siluju", govori.
>
>
>
> Naša sagovornica je vjerovatno jedna od rijetkih
> koje su preživele logor “Vilina vlas”. Većina
> zatočenica je ubijena, a neke su počinile
> samoubistva. Ona je vidjela kada se jedna mlada
> djevojka bacila kroz stakle balkonska vrata sa
> drugog sprata.
>
>
>
> Danas kaže da ne razumije zašto Milan i Sredoje
> Lukić nisu optuženi za silovanja, naročito jer je
> svoju priču ispričala istražiteljima, ali nije
> sigurna da li su oni radili za tribunal u Hagu ili
> za lokalne sudove.
>
>
> Text se u celini moze naci na web sajtu iz dva dela:
> http://visegrad92.blogger.ba/arhiva/?start=36
>
> http://visegrad92.blogger.ba/arhiva/?start=33
>
> i na engleskom
>
> http://www.bim.ba/en/32/10/1312/
>
> ________________________________
> 23.05.2008.
> Lelek: Trinaest godina zatvora
>
> Sud BiH izrekao presudu na osnovu prve optužnice
> kojom je neko terećen za silovanja na području
> Višegrada.
>
> BIRN – JUSTICE REPORT – 23.05.2008 - Sud Bosne i
> Hercegovine izrekao je prvostepenu presudu Željku
> Leleku kojom je osuđen na 13 godina zatvora za
> zločine protiv čovječnosti počinjene tokom 1992.
> godine u Višegradu.
>
> “Sudeće vijeće smatra da je ova kazna adekvatna
> težini počinjenog djela”, obrazložio je
> predsjedavajući Vijeća sudija Hilmo Vučinić.
>
> Na osnovu iznesenih dokaza, te analiza i uviđaja na
> licu mjesta, Vijeće je zaključilo da je Lelek kriv
> po tri od četiri tačke optužnice, koje
> podrazumijevaju protjerivanja, silovanja, seksualna
> zlostavljanja i nezakonita zatvaranja Bošnjaka sa
> područja Višegrada.
>
> Tako je Lelek proglašen krivim što je, kao pripadnik
> rezervnog sastava policije, u junu 1992. godine
> saučestvovao u odvođenju Hasana Ahmetspahića i Naila
> Osmanbegovića iz mjesta Crnča, te za seksualno
> zlostavljanje Zejnebe Osmanbegović, koja je bila i
> svjedokinja na suđenju.
>
> Također je proglašen krivim za silovanja dviju
> svjedokinja tokom juna 1992. godine. Obje su bile
> zatočene u “Vilinoj vlasi”, objektu koji je do rata
> bio lječilište, a u toku rata pretvoren je u
> svojevrstan logor za žene, i iskaze su dale kao
> svjedokinje Tužilaštva.
>
> Zatočenice su u "Vilinu vlas" najčešće dovodili
> pripadnici jedinice “Beli orlovi”, kojom je
> komandovao sadašnji haški osuđenik Milan Lukić.
>
> Lelek je također proglašen krivim za protupravno
> zatvaranje civila u prostorijama Stanice policije u
> Višegradu, ali je oslobođen za podtačku u kojoj se
> teretio za zlostavljanje jednog od zatočenika.
>
> Nalazeći da nisu čuli dovoljno uvjerljive dokaze,
> Vijeće je Leleka oslobodilo dijela optužnice kojim
> se teretio za učestvovanje u odvođenju i ubistvima
> grupe muškaraca na obali rijeke Drine.
>
> Oslobođen je navoda optužnice da je učestvovao u
> protjerivanju porodica Tabaković, Cocalić i
> Memišević. Vijeće je utvrdilo da su članovi ovih
> porodica bez sumnje protjerani, muškarci ubijeni,
> ali da svjedoci koji su o tome govorili nisu sa
> sigurnošću identifikovali Željka Leleka kao
> saučesnika.
>
> Oslobađajuću presudu Vijeće je donijelo i u vezi sa
> dvjema podtačkama u kojima se teretio za silovanja.
>
> Sudsko vijeće je donijelo odluku prema kojoj
> troškovi suđenja, u dijelu koji je osuđujući, padaju
> na teret optuženog. O visini troškova Sud će odluku
> donijeti naknadno.
>
> Oštećeni koji su tražili nadoknadu za svoj
> materijalni gubitak, upućeni su na parnicu.
>
> Suđenje Željku Leleku počelo je 2. maja 2007., a
> uhapšen je 5. maja 2006. godine. Vrijeme koje je
> proveo u pritvoru bit će uračunato u izrečenu kaznu.
>
> Lelek je do hapšenja bio aktivni policajac u
> Višegradu. Nakon hapšenja, do završetka procesa i
> izricanja pravosnažne presude, Lelek je suspendovan
> sa svog radnog mjesta.
>
> Obje strane imaju pravo žalbe na presudu.
>
> Optužnica protiv Željka Leleka prva je koja tretira
> silovanja žena u Višegradu tokom rata.
>
> Objavio/la
> visegrad92
> u 19:46,
> print,
>
#
> http://visegrad92.blogger.ba/
>

gorran's picture

Denial

U raspravama povodom ovakvih slučajeva obično se iskristališu dva glavna uporišta;
Prvo je insistiranje na individualizaciji. Zločini su užasni, ali za njih su krivi poremećeni pojedinci.
Drugo je distribucija - sve strane su činile zločine.

Na ovim "uporištima" zasniva se zaključak da zločince treba kazniti, i - to je to. Ne treba nam nikakvo dalje suočavanje. Idemo dalje, svako za sebe. Nema ljubavi na silu.

Ovakav stav predstavlja moralnu niskost i intelektualno nepoštenje.

Nasuprot ovim tvrđenjima, mnogobrojni jezivi zločini imaju iza sebe ideološku osnovu koja ih je omogućila i čiji se kapilarni sistem prostire do duboko u dušu svakog srpskog malograđanina.

Narod nije nevin.

Pred početak rata nekoliko godina vršena je sistematska kampanja - indoktrinacija u kojoj su učestvovali praktično svi intelektualni i politički autoriteti i svi mediji. Cilj kampanje je bio da se ocrne pojedini narodi, da im se pripiše kovanje zavera i mnoge druge zle namere. Da im se ospori pravo na postojanje.

Kampanja je u potpunosti uspela. Kad je 1992. konačno pokrenut rat u BIH, srpsko javno mnjenje bilo je jedinstveno u tom duhu: Muslimani ne treba da postoje! Radovan, Biljana i mnoge druge "veličine" iznosile su ovaj stav javno i iznova, bez ikakvog ustezanja.

To je pozadina silovanja u Višegradu. A i mnogobrojnih drugih zločina: Propalicama koji su to uradili rečeno je da njihove žrtve ne treba da postoje, da su izbrisane sa spiska bića koja treba da postoje. I da je prema tome sve što bi oni u međuvremenu učinili prema njima bez nekog trajnog značaja.

To je srpski fašizam.

I on je bio sveprisutan. U Bosni, mnogi su pošteni ljudi uvučeni u rat mehanizmom širenja straha i paranoje. U Srbiji međutim, neposredna opasnost nije postojala. Srpski malograđanin podržavao je genocid iz čisto ideoloških, fašističkih pobuda. A ta podrška bila je skoro plebiscitarna. Ja to znam jer sam živeo među tim ljudima i razgovarao sa njima. Slušao njihove "analize situacije", njihove neukusne viceve. Svi koji su bili u Srbiji to znaju. Za one koji tvrde da ne znaju, mogu samo da mislim da su, ili totalni somnambuli, ili veoma nepošteni.

I nije u pitanju samo Milošević. On je samo bio lik koji je bio na administrativnom položaju sa kojeg je mogao da pomaže "srpsku stvar". Petooktobarski pobednici, Đinđić i Koštunica, često su prekodrinskom sistemu zločina pružali još gorljiviju podršku od samog Miloševića.

Nakon konsenzusa oko genocida, nastupio je konsenzus oko potiskivanja. U njemu i danas živimo. Posebno je zabrinjavajuće.što se ni do dana današnjeg nije pojavio ni jedan čovek od autoriteta u srpskoj politici koji bi prekinuo ovaj zid ćutanja i osudio ovu zaveru.

To bi bilo praktično sve što je neophodno za izmirenje - da javno mnjenje u Srbiji prihvati da je fašizam postojao, i da ga jednodušno osudi. Da neko u ime Srba eksplicitno izjavi da stoji iza stava da svi narodi imaju pravo na postojanje, i da svako ima pravo da živi u svojoj kući bez pritiska okoline.

Međutim, do toga očigledno neće doći.

Eugenija's picture

Ko nije pogledao Bergmanov

Ko nije pogledao Bergmanov film The Serpant's Egg, neka ga odgleda.


">

malena's picture

....

komentari

User login

online

There is currently 1 user and 1 guest online.

prisutni

  • Eugenija

pristigli

  • dejmil
  • Andjela33
  • ciribella
  • pile
  • sretno dijete
  • Ears to Hear
  • BlueWitch
  • Hannah
  • NJKV
  • digga

Zlocinac