TEORIJE ZAVJERE

Zadnjih dana je po blogovima zavladala atmosfera povisenog konspirativnog djelovanja, u pozitivnom i negativnom smislu.

Pozitivni, zaigran pristup posjeduje Kazezozeov post o 11. Septembru i dolarskim novcanicama, dok negativni, revansisticko-revizionisticki, totalno lisen humora, zastupaju Gospodin i Gospodja Lordi. Dok je gospodin prije svega jedan nezreli egzibicionista-provokator, koji dozivljava odredjene vrhunce izazivajuci bjes okoline, ne pomisljajuci pri tom da je ovo javno mjesto i da nije pristupno samo punoljetnicima (i da bi zbog toga mogao biti uhapsen zbog remecenja javnog reda i mira), gospodja je kojekamo ozbiljniji protivnik: ona to sve zaista i vjeruje i nalazi se na misiji.

Bilo bi lijepo kada bi se ovdje cesce pricalo o “teorijama zavjere”, o pozadinama njihovih nastanaka, ljudima koji se na njih pale, itd. Ne bi bilo lose ni izlistati najzanimljivije primjere, cisto radi uvida u veoma mastovitu raznolikost ovih mentalnih disciplina.

Posto nisam profesionalni konspiratolog, vec se time bavim iz amaterske zaljubljenosti, takodje smatram da ne bi bilo zgorega citavu temu predstaviti kroz relevantnu literaturu. Meni licno najzanimljivija i najsveobuhvatnija knjiga posvecena teorijama zavjere je “Leksikon teorija zavjere” americkog futurologa, psihologa, okultnog istrazivaca, mistika, psihodelicara, i, prije svega, fantasticno zabavnog entertainera, Roberta Antona Wilsona.

Na pocetku cu u nekoliko nastavaka predstaviti intervju sa autorom, koji je sastavni dio knjige, zatim odlomke uvodnog dijela, i u glavnom dijelu, reprezentativne teorije zavjere, koje su dio leksikona.

Osnovna poruka R.A. Wilsona je, u principu: Najdugotrajnija, najopasnija I najbolje rasirena zavjera je zavjera gluposti.

INTERVJU SA R. A. Wilsonom:

1

Q: Zapocevsi sa Vasim romanom „Illuminatus!” 1970tih godina do “Leksikona teorija zavjere” krajem 1990tih, Vi ste se, pored ostalih tema, intenzivno bavili I teorijama zavjere. Odakle dolazi ovaj interes, koja su bila Vasa prva iskustva sa zavjerama?

A: Prva iskustva imao sam u pokretu protiv Vijetnamskog rata 1960 tih godina, u medjuvremenu je taj slucaj i dokumentovan . FBI je zapoceo sa COIntelPro – kontraobavjestajnim programom – ciji cilj je bio ne samo podrivati mirovne organizacije, vec ih i obavjestiti o tome. To bi dovelo do medjusobnog sumnjicenja, jer bi svako drzao sve ostale za vladine agente. Sve ovo je notirano u vladinoj biljesci o istrazi ove afere 1970tih. I zaista, otpocela je paranoja koja nam je onemogucila da dalje saradjujemo u mirovnom pokretu na konstruktivan nacin.

Sa ovom metodom se vlada obracunavala i sa Black Panthersima i drugim radikalnim grupama – tako da sam se krajem 1970tih navikao na pomisao, da je skoro svako, sa kim sam politicki saradjivao, bio spijun. Umjesto da postanem paranoican, sve mi je to izgledalo prilicno smijesno. John Adams, jedan od mojih omiljenih politickih filozofa, je jednom rekao: „Prilikom dubokog posmatranja ljudske istorije ostaje nam samo da se smijemo ili placemo – ja se radje smijem.“ Mislim isto. Istorija covjecanstva je tako uzasavajuca, da bilo ko, ko je shvata ozbiljno, mora da poludi. – zbog toga pokusavam da se drzim smijeha.

Q: Da li je samo sirenje price o zavjeri protiv mirovnih organizacija bilo dovoljno da se paralizuje njihova aktivnost?

A: Najveci doprinos osim toga je sigurno bilo to, sto je vlada uspjela da nagovori velike diskografske kuce da vise ne objavljuju reklame u medijima kontrakulture. Ovi oglasi su bili glavni izvor prihoda alternativne stampe i, kada su ovi prihodi izostali, vecina casopisa je nestala – i postali smo ovisni o tom monolitnom informacionom kanalu vladajucih krugova, koji su htjeli da nas ubjede, da se sve desava na „posten nacin“. Ali danas imamo internet i informacioni kanali su ponovo otvoreni.

Svaki oblik zavjere, da li zavjere ljudi, zivotinja ili brezuljaka, posjeduje odredjeni rok trajanja. Ni jedna ne traje vjecno. Ovu cinjenicu mnogi „pletaci zavjera“ zaboravljaju. Oni misle da zavjere traju dugo, vjecno; moje misljenje je da su po pravilu kratkog trajanja. Najbolje dokumentovana zavjera, koju poznajemo, je zavjera loze P2 u Italiji. Ona je bila uspjesna samo otprilike desetak godina. Sredinom 1980tih su njene vodje bile ili mrtve ili po zatvorima ili u podzemlju. Uprkos tome, oni koji tvrde da ova zavjera djeluje do danas mogu imati pravo, samo sto ta zavjera danas sigurno nema isti uticaj, kao sto ga je imala u 1970tim godinama. Ne postoje zavjere, koje traju stotinama ili hiljadama godina. Jedino su dobar materijal za melodramaticne romane, kojih sam nekoliko i sam napisao.

Q. Kada ste prije 25 godina radili istrazivanja za roman „Illuminatus!“ i uronili u istoriju najbitnije od svih zavjera...

A: ... tome nema kraja. Neko vrijeme sam mislio da sam na gomilu prikupio sve bitne zavjere, ali bi se onda neko pozalio da nema ni rijeci o Bilderberzima. Tada o njima nisam znao puno. Ali i sa ovom novom knjigom necu dozivjeti drugaciju sudbinu – postoji hiljade i hiljade teorija zavjere. Ljudski um je domisljat i kreativan, posebno kada se brine...

Q: Vidite li promjenu sto se tice konspiracija izmedju situacije prije cetvrt vijeka i danas.

A: U medjuvremenu su konspiracije postale stvar za mainstream, makar u USA. Kada smo Robert Shea i ja onomad pisali „Illuminatus!“, to je bila jos uvijek neka daleka, uvrnuta tema. Danas – pomislimo samo na uspjeh „X-Files“ i slicnih filmova i serija – izgleda da svako vjeruje u zavjere – i posto vecina nije bas skolovana u kritickom razmisljanju, najludje teorije imaju najvecu popularnost.

Q: U drugom vijeku nove ere bio je Antihrist, u Srednjem Vijeku Satan, danas su to vanzemaljci ili Trenchcoat mafija – da li se kroz sve zavjere, kojima se tokom ljudske istorije pripisuje zlo, provlaci zajednicka nit, posjeduju li zajednicku strukturu?

A: I zavjere dozivljavaju svoje update termine, mitovi se moderniziraju – ali osnovne teme ostaju iste. Upravo sam procitao knjigu o tzv. „Abductions“, o ljudima, koji vjeruju da su ih vanzemaljci oteli i seksualno zlostavljali – i ovi izvjestaji imaju istu strukturu, koju pronalazimo u sredjnevjekovnoj literaturi, u pricama o inkubusima i sukubusima, demonima, koji su maltretirali muskarce i zene. Ne mogu sad da se sjetim, ko je bio odgovoran za koga – ali ovi srednjevjekovni demoni nisu nista drugo nego nasi danasnji E.T.-jevi, i oni tretiraju svoju zrtvu na isti nacin, njihov seksualni apetit je izgleda slicno usmjeren. Vecina poruka, koje dobijamo od zrtava otmica i kontakt-osoba, odgovaraju apokaliptickom standardu, kojeg poznajemo iz religioznih, histericnih prorocanstava: svijet ce propasti!

Poznato je da se nijedan od ovih scenarija nije ostvario, kvota lezi negdje kod 0,00 %, ali niko ne odustaje od nade da ce se njegov apokalipticni scenario ostvariti. Prije nekoliko dana sam dobio e-mail sa preko stotinu biblijskih prorocanstava, koja proricu da ce svijet propasti za dva dana, 11.9. 1999.