Sise i Salama

Litra šampona od koprive

Kad kažemo kako zlatna riječ otvara sva vrata, moramo racionalno zaključiti kako je to ipak malo pretjerano bukvalno rečeno. Ponekad, kad se iščašite od ljubaznosti i svih patetičnih fraza, jednostavno ne ide. Činjenica je, također, kako puno puta u životu zbog trenutne nezainteresiranosti ili jednostavno, nedostatka energije, zaboravimo upotrijebiti poneku pohvalu umjesto stalnog kritiziranja.

Ljudi jednostavno ne shvaćaju kako je osnova uspješnog komuniciranja – uvažavanje. Ta komunikacijska vještina uči se godinama, a svaka nova lekcija donosi višestruku korist. Ne znam i zasigurno nikada neću shvatiti zašto je judima (ovaj put mislim na kojekakve "glavonje") teško reći kako su čovjek ili žena pred njima zaslužili pohvalu. Čak i to možemo spustiti na nižu razinu i jednostavno očekivati barem malo uvažavanja od "onih koji se smatraju nezamjenjivima". Opći nedostatak ovog najvažnijeg segmenta komunikacije najbolje je secirati u zajednici koja se voli zvati osnovom društva – obitelji. Baš bi tu, više nego igdje, trebalo trenirati ovu vrhunsku vještinu.

"Ti stvarno misliš da ja previše trošim?" pitanje je koje je danima mučilo jednu moju poznanicu. Kritika je, naravno, došla od strane njezinog supruga, a kad ima osnova da se nad primjedbom zamislimo, mozak nam radi sto na sat dok ne pronađemo relativno prihvatljivo rješenje. S obzirom da sam osjetljiva na tuđe probleme i znam da je brak jedno od najtežih udruženja, odlučila sam joj pomoći, ili joj barem olakšati meditativno stanje duboke zbunjenosti. Dok su se klinci vozili i uživali u prvim proljetnim uzbuđenjima, sjele smo na klupu i, gotovo znanstvenom preciznošću, počele prevrtati kućni budžet.

Ni samoj mi nije jasno zašto je ta, inače vrlo pedantna žena, krenula od higijene, ali eto… Kupiti umjesto tekućeg sapuna klasični? Nešto jeftinije sigurno je, ali s obzirom na klince, takav sapun već nakon dva dana postane kaša koja curi na sve strane umivaonika. Dakle, caka nije u sapunu.

Idemo dalje, papir za brisanje znate već čega. Rola ili listići, štednja je nalagala opredjeljenje za listiće, no spretnost četverogodišnjakinje (male šefice u kući) dokazuje kako im je bolje mjesto na podu u obliku zgodnih mozaika, pogotovo ako je pod mokar, nego na kotliću.

Možda je to šampon. Umjesto četiri različite vrste: lagani od kamilice, protiv peruti, za masnu i za bojenu kosu, treba zažmiriti i u dahu se odlučiti za najjednostavniji od koprive, pakiran u litrenoj boci. Dobro, to je nekih 30 kuna uštede mjesečno. Baš smo bile sretne što je naša analiza urodila plodom, pa makar i tako mizernim.

Kao glavni gutač kućnog budžeta, pojavio se i hladnjak. Rezimirale smo kako svaki dan treba kupovati samo jedan jogurt, umjesto četiri koja ostanu otvorena, pa se bace, točno 15 dekagrama salame i puno, puno blitve, špinata, mrkve, peršina i sličnih biljčica, kako bi djeca umjesto pašteta, majoneza i hrenovki dobila ukusan, ali jeftiniji obrok. Uz najbolju volju, tu smo navukle 70 kuna mjesečno. Još 50 kuna uspjele smo uštedjeti zamijenivši poznate marke raznih omekšivača i skidača mrlja domaćim proizvođačima. I sav taj trud za 150 kuna.

Na trenutak je bilo sasvim jasno kako je to, kao i mnoge druge stvari u braku, Sizifov posao. S obzirom da muškarce također treba uvažavati, ma koliko to u ovoj situaciji izgledalo krajnje iracionalno, rješenje je cijelo vrijeme bilo pred nosom. Puna dva tjedna poznanica se odlučila sve navedene stavke poštivati, čak pokazujući žestoku volju da još više "pritegne" obiteljski remen, a onda – sve po starom. Možda u međuvremenu i njezin suprug shvati kako je bio previše grub i kritičan ili mu se u kosu vrati perut (pa će morati popustiti) jer bitno je uvažavanje, a ne 150 kuna.

Pavlek Melita