Takvih vesti, neobicnih cinjenica i cudnih tokova razmisljanja imas gde god da se okrenes, na svakom koraku, pogledaj npr. samo ovaj tekst na Pescanikovom sajtu, gde se raspisao novi filozof nade Ivan Milenkovic, pun udivljenja prema Tadicevom kinetickom zamahu i drzavotvornom strpljenju:
Tadić u zamahu
DS je u zamahu i Tadić, najverovatnije, računa na taj zamah, što se, pre svega, vidi u krajnje spornom odlaganju konstituisanja skupštine Beograda, kao i u opuštenom rečniku koji je predmet analize. Tadić, dakle, prilično siguran da će da oformi vladu u kojoj će da vodi glavnu reč, hoće da iskoristi taj početni zamah i prospe, ili kaže, ponešto od onoga što, kako vreme bude proticalo, neće smeti da govori, niti radi. Utoliko, s čisto političkog stanovišta, Tadić nastoji da održi inicijativu. Prevelike štete od njegove retorike, zapravo, neće biti ukoliko to što je rekao ostane loša retorička figura. To opet znači da će se učinci Tadićeve vlade, sa kamenom socijalista oko vrata, procenjivati kada bude počela da radi.
Ne postoje nikakve garantije da će dil sa socijalistima završiti loše, kao što ne postoje ni garantije da će završiti dobro, ali – i to bi trebalo uzeti u obzir – politika nije umeće mogućeg, već događaj, umeće nemogućeg (Derida), što bi značilo da garantija ni ne može biti.
Koliko god nam Tadić išao na živce svojom šizofrenom pričom o Evropi i o Kosovu, koliko god nam izgledao kolebljivim i mekim, on iz izbora u izbore izlazi sve jači i to je, na žalost ili na sreću, najpresudniji momenat. Kome god se ne sviđa to što Tadić radi, morao bi da ponudi nešto pametnije, a ne vidi se da se u bližoj ili daljoj okolini nešto preliva od predloga. Ili, da li iko veruje da je Tadić mogao da sakupi onoliko glasova bez istrajavanja u šizofrenoj poziciji između Evrope i Kosova, i Evrope i Kosova? Ili, koliko god da nam se činilo da posle predsedničkih izbora on ne preuzima inicijativu i da je neaktivan, njegovo se strpljenje pokazalo pametnijim izborom od olako preporučivane brzine: sačekao je da se kosovski balon ispuše i naterao Koštunicu da on krene u izbore i tamo, nadati se zauvek, postrada.
Najzad, Tadić je taj koji privlači munje na sebe i lako je biti na nebeskoj visini, poput nas koji nismo na njegovom mestu, i puštati munje na njega, ali sve dok ne dobijemo dovoljno ubedljivu alternativu ovome što Tadić radi, pa čak i alternativu načinu na koji to radi, kritika Tadića sa moralnog stanovišta, naprosto, neće biti ni delotvorna ni sasvim opravdana.
Ona Kantova zajednica racionalnih đavola bi na Tadićevom mestu – ukoliko oformi vladu – preuzela najpre poluge vlasti koje su bile u rukama Koštunice, pohvatala bi haške optuženike, ili pružila uverljive dokaze da ih ne može pohvatati, najenergičnije bi pohitala u susret evropskoj priči i, premda je u to najteže poverovati, malo bi poradila na mangupima iz sopstvenih redova sklonih raznoraznim vidovima korupcije i drugim oblicima lopovuka. Ukoliko bi nešto od ovoga izostalo – a u kom pravcu bi se brod sa Dačićem u prvim redovima kretao, brzo bi se videlo – izbor šta nam je činiti ne bi bio pretežak.
No, sve dok se to ne dogodi, Tadić kao nada neuporedivo je bolji izbor od Koštunice i Nikolića, ljudi koji o nadi ne znaju ništa.
Sremska Mitrovica - Neobičan spomenik u centru Sremske Mitrovice, carske varoši, otkriven je prošlog vikenda i to životinjama u čast. Mangulica i pulin, sremska svinja i pas čuvar, dobili su tako jedini spomenik u Sremu, ispred sedišta Specijalnog rezervata prirode Zasavice. Uz tamburaše i posluženje, javnosti je delo, umetnički rad vajara Vladimira Tovića, predstavio doajen srpskog glumišta Aleksandar Berček i sam poreklom iz Srema. Da sve bude u sremačkom duhu, ispričana je i priča o davnim vremenima kada su neveste, navodno zarad sreće u braku i mnogo potomstva, uzjahivale mangulana i milovale ga desnom rukom za sina, levom za kćerku. Upriličen je i stvarni prikaz ovog događaja, a zatim su i brojne dame sledile ovaj primer. Pokret gorana Sremske Mitrovice i SRP Zasavica tako su ostvarili ideju da se na neki način oduže životinjama koje su u Vojvodini i Srbiji vekovima bile čovekov oslonac, mangulici-sremskoj crnoj lasi i vernom psu pulinu. Upravnik Zasavice Slobodan Simić podsetio je da je sredinom 19. veka Srbija u Evropu izvozila više od 500.000 komada žive stoke, najviše svinja, što je danas samo želja. Pokret gorana Sremske Mitrovice je od nekoliko primeraka lasaste mangulice dobijenih od profesora Žike Gajića uspeo da stvori čopor od 400 komada ovih svinja i tako ih spase od izumiranja. Detaljne analize mesa i masti mangulice potvrdile su da ove namirnice imaju najmanje štetnog holesterola, a i u svetu su prerađevine od mangulica posebno na ceni, pa je oživelo interesovanje za ponovno gajenje mangulice u komercijalne svrhe. Priča o mangulici ne bi bila kompletna bez pulina koji ceo svoj život verno sluša gazdu za dnevnu porciju korice hleba, vraća zalutala stada i brine o njihovoj bezbednosti. Zato je i on dobio spomenik, a ovo je, kako reče Slobodan Simić bila prilika da se odužimo tim životinjama. J. Zurković
(No subject)
gde pronalazis ovakve
gde pronalazis ovakve stvari.
http://www.darwinawards.com/
ovde ces da se ludo zabavljas
Znam odavno za Darwinawards,
Znam odavno za Darwinawards, kao i za Ananova.com
Takvih vesti, neobicnih cinjenica i cudnih tokova razmisljanja imas gde god da se okrenes, na svakom koraku, pogledaj npr. samo ovaj tekst na Pescanikovom sajtu, gde se raspisao novi filozof nade Ivan Milenkovic, pun udivljenja prema Tadicevom kinetickom zamahu i drzavotvornom strpljenju:
Tadić u zamahu
DS je u zamahu i Tadić, najverovatnije, računa na taj zamah, što se, pre svega, vidi u krajnje spornom odlaganju konstituisanja skupštine Beograda, kao i u opuštenom rečniku koji je predmet analize. Tadić, dakle, prilično siguran da će da oformi vladu u kojoj će da vodi glavnu reč, hoće da iskoristi taj početni zamah i prospe, ili kaže, ponešto od onoga što, kako vreme bude proticalo, neće smeti da govori, niti radi. Utoliko, s čisto političkog stanovišta, Tadić nastoji da održi inicijativu. Prevelike štete od njegove retorike, zapravo, neće biti ukoliko to što je rekao ostane loša retorička figura. To opet znači da će se učinci Tadićeve vlade, sa kamenom socijalista oko vrata, procenjivati kada bude počela da radi.
Ne postoje nikakve garantije da će dil sa socijalistima završiti loše, kao što ne postoje ni garantije da će završiti dobro, ali – i to bi trebalo uzeti u obzir – politika nije umeće mogućeg, već događaj, umeće nemogućeg (Derida), što bi značilo da garantija ni ne može biti.
Koliko god nam Tadić išao na živce svojom šizofrenom pričom o Evropi i o Kosovu, koliko god nam izgledao kolebljivim i mekim, on iz izbora u izbore izlazi sve jači i to je, na žalost ili na sreću, najpresudniji momenat. Kome god se ne sviđa to što Tadić radi, morao bi da ponudi nešto pametnije, a ne vidi se da se u bližoj ili daljoj okolini nešto preliva od predloga. Ili, da li iko veruje da je Tadić mogao da sakupi onoliko glasova bez istrajavanja u šizofrenoj poziciji između Evrope i Kosova, i Evrope i Kosova? Ili, koliko god da nam se činilo da posle predsedničkih izbora on ne preuzima inicijativu i da je neaktivan, njegovo se strpljenje pokazalo pametnijim izborom od olako preporučivane brzine: sačekao je da se kosovski balon ispuše i naterao Koštunicu da on krene u izbore i tamo, nadati se zauvek, postrada.
Najzad, Tadić je taj koji privlači munje na sebe i lako je biti na nebeskoj visini, poput nas koji nismo na njegovom mestu, i puštati munje na njega, ali sve dok ne dobijemo dovoljno ubedljivu alternativu ovome što Tadić radi, pa čak i alternativu načinu na koji to radi, kritika Tadića sa moralnog stanovišta, naprosto, neće biti ni delotvorna ni sasvim opravdana.
Ona Kantova zajednica racionalnih đavola bi na Tadićevom mestu – ukoliko oformi vladu – preuzela najpre poluge vlasti koje su bile u rukama Koštunice, pohvatala bi haške optuženike, ili pružila uverljive dokaze da ih ne može pohvatati, najenergičnije bi pohitala u susret evropskoj priči i, premda je u to najteže poverovati, malo bi poradila na mangupima iz sopstvenih redova sklonih raznoraznim vidovima korupcije i drugim oblicima lopovuka. Ukoliko bi nešto od ovoga izostalo – a u kom pravcu bi se brod sa Dačićem u prvim redovima kretao, brzo bi se videlo – izbor šta nam je činiti ne bi bio pretežak.
No, sve dok se to ne dogodi, Tadić kao nada neuporedivo je bolji izbor od Koštunice i Nikolića, ljudi koji o nadi ne znaju ništa.
Peščanik.net, 16.06.08.
http://pescanik.net/content/view/1355/88/
ovaj 3. oglas je savršen.
ovaj 3. oglas je savršen. ko da se onosi na građane srbije.
(No subject)
zen vest iz sremske mitrovice/hahahahahaaa
Sremska Mitrovica - Neobičan spomenik u centru Sremske Mitrovice, carske varoši, otkriven je prošlog vikenda i to životinjama u čast. Mangulica i pulin, sremska svinja i pas čuvar, dobili su tako jedini spomenik u Sremu, ispred sedišta Specijalnog rezervata prirode Zasavice. Uz tamburaše i posluženje, javnosti je delo, umetnički rad vajara Vladimira Tovića, predstavio doajen srpskog glumišta Aleksandar Berček i sam poreklom iz Srema. Da sve bude u sremačkom duhu, ispričana je i priča o davnim vremenima kada su neveste, navodno zarad sreće u braku i mnogo potomstva, uzjahivale mangulana i milovale ga desnom rukom za sina, levom za kćerku. Upriličen je i stvarni prikaz ovog događaja, a zatim su i brojne dame sledile ovaj primer. Pokret gorana Sremske Mitrovice i SRP Zasavica tako su ostvarili ideju da se na neki način oduže životinjama koje su u Vojvodini i Srbiji vekovima bile čovekov oslonac, mangulici-sremskoj crnoj lasi i vernom psu pulinu. Upravnik Zasavice Slobodan Simić podsetio je da je sredinom 19. veka Srbija u Evropu izvozila više od 500.000 komada žive stoke, najviše svinja, što je danas samo želja. Pokret gorana Sremske Mitrovice je od nekoliko primeraka lasaste mangulice dobijenih od profesora Žike Gajića uspeo da stvori čopor od 400 komada ovih svinja i tako ih spase od izumiranja. Detaljne analize mesa i masti mangulice potvrdile su da ove namirnice imaju najmanje štetnog holesterola, a i u svetu su prerađevine od mangulica posebno na ceni, pa je oživelo interesovanje za ponovno gajenje mangulice u komercijalne svrhe. Priča o mangulici ne bi bila kompletna bez pulina koji ceo svoj život verno sluša gazdu za dnevnu porciju korice hleba, vraća zalutala stada i brine o njihovoj bezbednosti. Zato je i on dobio spomenik, a ovo je, kako reče Slobodan Simić bila prilika da se odužimo tim životinjama. J. Zurković