Kako prati mozgove? (2)

Mozak i nervni sistem, kao i ostatak tijela, su dizajnirani i programirani od strane genetskog koda. Ljudsko bice, kao i svi drugi zivotni oblici, je primarno „ogromni robot kreiran od DNA da bi napravio jos DNA“, kako je formulisao geneticar i nobelovac Herman J. Müller. Svi smo neurgenetski roboti. I, ma koliko ovo bilo neprijatno za hriscanske teologe ili sentimentalne humaniste, nema spasa od robotskog stanja ukoliko ne priznamo ovu cinjenicu. Tek onda mozemo preuzeti kontrolu nad nasim nervnim sistemima i reprogramirati nase individualne programe.

Osnovni primjer programiranja mozga, koji nam pomaze da shvatimo Rustyja, Squeaky, Patty i nas same, je novorodjena zirafa ciju majku su ubili lovci. Mala zirafa – u skladu sa svojim genetskim programom – imprintira prvi veliki pokretni objekt koga je vidjela, u ovom slucaju dzip lovaca. Ona ga je pratila, obracala mu se, pokusavala da sisa i sa vremenom cak i da se pari sa mrtvom masinom. Zirafini instinkti prezivljavanja su se zakacili za dzip. Ljudsko bice takodje imprintira – ili kaci svoju neurolosku opremu za – eksterne objekte.

Medju humanoidima ovi procesi imprintiranja dolaze u cetiri nivoa:
1. Novorodjencetovo kolo bio-prezivljavanja, zaokupljeno sa signalima sigurnosti-opasnosti ovdje i sada;
2. Kolo starije (propuzale) bebe, ili ego; zaokupljeno sa pokretom i emocijom;
3. Ucenik, verbalno-simbolicno kolo, ili razum; zaokupljeno sa jezikom i znanjem;
4. Odrasli, socio-seksualni mozak, ili licnost; zaokupljeno sa domesticiranim ponasanjem.

Ova cetiri kola su cetiri „mozga“, koji se progresivno „ispiraju“ i reimprintiraju u relativno jednostavnom mehanickom procesu zvanom pranje mozga. Proces je jednostavan, jer je i originalni imprint ovih kola bio takodje relativno jednostavan.

Prvo kolo, ili mozak bioloskog prezivljavanja, se aktivira pri rodjenju. Njegova funkcija je da trazi hranu, zrak, toplotu, udobnost, i da se povlaci pred otrovnim, grubim ili opasnim. Kolo bioloskog prezivljavanja zivotinjskog nervnog sistema je programirano od DNA da trazi zonu udobnosti-sigurnosti oko majcinskog organizma. Ako majka nije prisutna, najbliza zamjena u okolini ce biti izabrana. Za novorodjenu zirafu, dzip-cetverotockas je bio fiksiran. U jednoj od etoloskih studija Konrada Lorenza, pace, koje nije bilo u stanju da pronadje okruglo bijelo tijelo guske za fiksaciju, je imprintiralo okruglu i bijelu lopticu za stoni tenis. Kroz ljudski zivot, kada mozak bioloskog prezivljavanja signalizira opasnost, sve druge mentalne aktivnosti prestaju. Ovo je od kljucnog znacaja u programiranju mozga: da bi se stvorio novi imprint, potrebno je kao prvo reducirati subjekt na stanje infantilnosti, to jest osjetljivosti prvog mozga.
Inicijalni korak u ovom procesu je izolacija zrtve. Mala, tamna soba je idealna, posto socijalne, emocionalne i mentalne tehnike, koje su do tada osiguravale prezivljavanje, vise nece funkcionisati. Sto je duze osoba izolovana u tom stanju, to osjetljivija postaje za novi imprint. Kaosto je pokazao Dr. John C. Lilly, potrebno je samo nekoliko minuta prave izolacije da se pojavi uznemirenost i samo nekoliko sati da se pojave prave halucinacije i zrtva postaje spremna za imprintiranje novog, zastitnickog, majcinskog objekta. Nije paradoks da cak i kontrolor, koji sprovodi pranje mozga na opirucem subjektu, moze biti imprintiran. Zrtva je natjerana putem instinkta – biohemijskih programa – starih nekoliko miliona godina da trazi ovaj imprint i da se zakaci za bilo koji eksterni entitet koji najvise lici na arhetip majke. Za ljudskog zatvorenika bilo koje dvonogo bice koje donosi hranu ce biti dovoljno.

Drugo kolo, emocionalni mozak ili ego, je prvobitno imprintiran kada dijete pocne da koristi snagu misica da puzi, hoda, savladava gravitaciju, prevazilazi fizicke prepreke i politicki manipulira druge. Misici koji izvode ove funkcije su veoma brzo imprintirani sa hronicnim refleksima koji traju citav zivot. Zavisno od slucajnosti okolisa ovaj ce imprint proizvesti ili jaki, dominirajuci ego ili slabi, plasljivi ego. Status u hordi ili plemenu je pripisan na osnovi nesvjesnog signalnog sistema, u kojem su ovi misicni refleksi presudni. Sve emocionalne igre („cons“), navedene u popularnim „game-manuals“ Dr. Erica Bernea i transakcionalnih analiticara, su imprinti drugog moga, ili standardna politika sisara.
Da bi se re-kreirala osjetljivost imprinta drugog mozga u odraslom subjektu, poterebno je natjerati ga da se osjeca kao neuredno dijete. Subjektov neuroloski „scoreboard“ mora registrovati poruku: „Visok sam jednu stopu, ignorant, nesposoban, zaplasen i u krivu. Oni su visoki sest stopa, mudri, pametni, mocni i u pravu.“
Bespomocnost moze da eskalira u paniku uz pomoc teroristickih taktika. U filmu „The Confession“ Coste Gavrasa, komunisticki peraci mozga izvode subjekta iz njegove celije, stavljaju mu omcu oko vrata i vode ga na mjesto gdje on ocekuje egzekuciju; neka africka plemena odvode kandidate za inicijaciju i sahranjuju ih zive po nekoliko sati. Osnovna osjetljivost za imprint se desava kada subjekt pocne da vjeruje: „Nemam izbora; oni mogu sa mnom da urade sto pozele.“ U ovom trenutku, emocionalni mozak zrtve se kaci i internalizira rang u hijerarhiji pod zastitom najmocnije raspolozive figure.

Treci mozak, ili racionalni um, se imprintira kada dijete pocne da koristi artefakte i da postavlja pitanja. Lokacije imprinta su devet laringalnih misica, koji se koriste za govor i neuralni feedback izmedju desne ruke i lijevog korteksa, koji sluzi za istrazivanje, klasificiranje i preslaganje objekata iz okoline. Citava konstrukcija nauke, umjetnosti i znanja pociva na ovom temelju.
Najbrzi nacin da se re-imprintira treci mozak je da se zrtva odvoji od onih, koji dijele isti jezik, simbole i doktrine, postavljajuci je u situaciju gdje njene uobicajene verbalne sposobnosti i fizicka spremnost nece funkcionisati, gdje ona mora imprintirati nove signale i sposobnosti da bi prezivjela. Poznata je cinjenica da je najlakse nauciti novi jezik ziveci sa ljudima koji iskljucivo govore taj jezik: povezi potrebe za prezivljavanjem prvog kola (hrana, skloniste) i potrebe drugog kola za statusom (sigurnost, priznanje) i sa potrebom treceg kola za savladjivanjem novog jezika.
Poslovicni Englez koji se svake veceri posebno oblacio za veceru u svojoj usamljenoj tropskoj kolibi nije bio lud. On je cuvao engleski mjehur oko sebe konstantnu potvrdjujuci englesku realnost i izbjegavajuci utapanje u realnost domorodaca. Nije neuobicajeno za covjeka da postane komunista ako zivi medju komunistima ili osudjenik ako zivi medju osudjenicima. Potrebna je delikatna sposobnost neuroloskog inzinjeringa da bi se pod tim uslovima ostalo vjernim sebi.