Konzervativci vode svijet pravo u 18. stoljece

KONZERVATIVCI VODE SVIJET U 18. STOLJECE

Ah ti zlobni Francuzi! Koja arogancija! 1789. su htjeli da uniste Ancien Régime (Stari Poredak).

Stari Poredak je aristokratski, socijalni i politicki sistem koji je preovladavao u Evropi od 14. do 19. stoljeca. U njemu je moc locirana kod monarhije, klera i aristokratije i drustvo je podijeljeno u tri Staleza - plemstvo, kler i ostatak naroda bez ikakve moci. Ancien Régime zadrzava privilegije plemstva i klera, koje su postojale u feudalnim vremenima, dok narod, ciji zivoti imaju vrijednost zivota stoke, sluzi samo za dobrobit drzave. Ancien Régime je takodje militaristicki, agresivan i imperijalisticki. Ratovi su uobicajeni, izmedju vladavina Louisa XIV i Louisa XVI se Francuska borila u najmanje 27. Ali ratovi, tu i tamo, kostaju puno i Francuska ih je financirala sa dugom. Kada se Louis XVI popeo na presto, nacija se blizila bankrotu i narod je bio osiromasen. Ove okolnosti su na kraju isprovocirale Francusku Revoluciju. Njen cilj nije bio samo da promijeni formu vladavine vec da promijeni prirodu drustva. Njen borbeni poklic je bio: "Liberté, Egalité et Fraternité". Revolucija nije bila samo obicni politicki ustanak; ona je bila socijalni ustanak, koji je zelio da potpuno unisti socijalnu strukturu Starog Poretka, da ukine privilegije klera, aristokracije i plemstva i da uzdigne osjecaj vrijednosti obicnih ljudi i da ih osnazi. Francuzi nisu uspjeli sasvim, ali su polozili temelje za postepeno nastajanje socijalnih demokratija u Evropi.

Ova revolucija je alarmirala monarhe u preostalim drzavama Starog Poretka u Evropi. Francuzi su se angazovali u ideoloskoj revoluciji nadajuci se pocetku novog doba u svjetskoj istoriji; ostale evropske monarhije su vidjele revoluciju kao borbu na zivot i smrt i zeljele su je savladati. Austrija je Francuskoj objavila rat, Napoleon je narastao ratujuci protiv nje i kada je on sam na kraju izgubio borbu protiv armija drugih evropskih sila, mnoge od najgorih karakteristika Starog Poretka su ponovno bile uspostavljene u Francuskoj. Ali su cak i neki Francuzi zeljeli da preusmjere tok revolucije. Jedan od njih je bio i François Auguste René, Comte de Chateaubriand, koji je poceo da izdaje casopis u kojem je konstruirao izraz "konzervativan" u smislu odrzavanja sto vise elemenata starog politickog, socijalnog i ekonomskog poretka sa svim njegovim privilegijama za etablirane slojeve.

Ukoliko vjerujete da je Ancien Règime sada passé, samo zamijenite rijeci "kler" i "plemstvo" sa "biznis" i "politicari" i prepoznacete moderno americko drustvo u tom opisu prvog i drugog staleza Starog Poretka. Onda usporedite Francusku i Americku Revoluciju, koju ponekad opisujemo pogresno kao prvu prosvjetiteljsku revoluciju. Kolonisti nisu bili zaokupljeni sa socijalnom nepravdom. Oni su bili srecni sa engleskim socijalnim poretkom iz 18. stoljeca, koga su donijeli sa sobom kad su dosli u Novi Svijet. Iako Deklaracija Nezavisnosti kaze: "svi ljudi su stvoreni jednaki, i podareni su od strane njihovog Kreatora sa odredjenim neotudjivim pravima, i da su medju njima pravo na Zivot, Slobodu i potragu za srecom", borbeni poklic revolucije nije bio "Liberté, Egalité, Fraternité" vec "oporezivanje bez predstavljanja" (taxation without representation). Jedina stvar, koje su kolonisti htjeli da se oslobode, je podanistvo engleskom kralju. Americka Revolucija je bila politicka; ona je sacuvala engleski Stari Poredak u Americi.

Ova razlika izmedju revolucija u Francuskoj i Americi objasnjava puno toga o Americi. Bas kao sto je i evropski Stari Poredak bio militaristicki, agresivan i imperijalisticki, Amerika je izvela vojne invazije u 23 zemlje vise od 30 puta od Gradjanskog Rata (1861-1865). Ove cifre ne ukljucuju Prvi i Drugi Svjetski Rat. Samo jednom, tokom tog citavog vremena, je neka strana sila usla u Sjedinjene Drzave, a to je bila sicusna invazija Pancha Ville u Arizonu.Tokom proteklih nekoliko decenija, sve vise i vise od ove vojne aktivnosti se financira sa dugom.

Ova razlika izmedju Francuske i Americke Revolucije objasnjava i nedostatak autenticne liberalne partije u Americi. Ako su republikanci konzervativci, onda su demokrate samo malo umjereniji konzervativci, politicki pogled koji je nekada bio poznat kao konzervativni liberalizam.

Ova razlika objasnjava i zasto Amerikanci imaju siromasniji i propustljiviji sistem socijalne sigurnosti, koji konzervativni establisment kontinuirano pokusava da unisti. To objasnjava zasto Amerikancima nedostaje univerzalni pristup medicinskoj njezi; to objasnjava mrznju establismenta prema sindikatima; to objasnjava nedostatak efektivnog penzionog sistema; to objasnjava americku toleranciju za ekonomski sistem koji transferira bogatstvo od siromasnih ka bogatijim ekonomskim klasama; to objasnjava kako Kongres moze, ponekad preko noci, da posveti milijarde dolara za pomoc inostranstvu, ratove, biznis, i uvijek tvrdi kako su socijalni programi preskupi za financiranje; i to objasnjava napore administracije da sa bailout metodama kontrira trenutnoj ekonomskoj propasti. Obicni ljudi se natjeravaju da plate za gubitke nacionalnih ekonomskih institucija i onih koji su profitirali vodeci ih. Amerikanci su hrabri, bas kao i svi drugi ljudi, kada su pozvani da brane etablirane institucije ali su neobjasnjive kukavice kada se treba konfrontirati establisment u odbrani svog sopstvenog blagostanja.

Paul Krugman je nedavno napisao da "su padajuce plate simptom bolesne ekonomije. I one su simptom koji moze dodatno da pogorsa stanje ekonomije." On je, naravno, u pravu, ali posto je i sam dio establismenta i posto nije savladao tehnike analize korijenskih razloga njegova izjava je suplja. americka ekonomija je bolesna, ali bolesna je zato sto je i engleska socijalna struktura 18. stoljeca, koju su Amerikanci ocuvali, tesko bolesna.

Sto je jos gore, moze se ustvrditi da ova socijalna struktura podriva ciljeve Ustava. Njegova preambula tvrdi da je Ustav uspostavljen da "uspostavi Pravdu, osigura domaci Mir, pomogne zajednickoj odbrani, unapredi opste blagostanje i osigura Blagoslov Slobode za nas i nase Potomstvo." Ali ako je vlast unapredjivala "opste blagostanje", vecina Amerikanaca ne ucestvuje u njemu. I vec odavno je poznato da pravni sistem dozvoljava "Pravdi" da bude kupljena. Iustitia, rimska boginja pravde, koja stoji u mnogim americkim sudnicama, nema povezane oci da bi se simboliziralo njeno sljepilo vec da ne vidi sta se desava u tim sudnicama. I Amerika je nasilna zemlja; ne moze se reci da vlada domaci mir. Amerikanci zatvaraju vise kriminalaca po glavi stanovnika nego bilo koja druga nacija. Iako Amerikanci tvrde da cijene zivot, pogotovo kada se suprotstavljaju abortusu, ubijanje je uobicajeno. Roditelji ubijaju sebe i svoju djecu, djeca ubijaju svoje roditelje i drugu djecu, stranci ubijaju strance, autoputevi su zona otvorena za ubijanje, ne samo zbog nesreca vec i zbog ubijanja u "cestovnom bijesu". Ovaj cesto prizivani americki respekt za zivot ne vazi za strance. Ni jedan prominentni Amerikanac nije javno iskreno zalio zbog smrti vise od milion Iracana otkako taj narod mora da trpi invaziju Amerike i njene iznudjene koalicije.

Americko drustvu je u takvoj zbrci da se kaze kako Amerikanci vise ne zive zajedno, vec prosto zive jedni pokraj drugih. Medijski establisment je bio neumoran u naglasavanju ujedinjenja Amerikanaca nakon 11. septembra, ali nikada nije izvjestavao o raspadu tog jedinstva nakon 11. oktobra.

Engleski socijalni Stari Poredak jos uvijek postoji u Americi. Vlada postoji zbog etabliranih nacionalnih institucija i onih koji ih upravljaju. Zivoti obicnih ljudi imaju malo vrijednosti. Oni su samo malo vise nego obicno stado, koje postoji zbog tih institucija. Boreci se u revoluciji da bi se oslobodili od oporezivanja bez reprezentacije, Amerikanci se sada ironicno nalaze u situaciji da ih oporezivaju njihovi sopstveni izabrani predstavnici, koji ne predstavljaju njih vec etablirane slojeve koji financiraju kampanje. Nacija nije mirna, blagostanje nije opste, i blagoslovi Slobode su oskudni. Nacionalna odbrana je sa druge strane esencijalna, ali sta zapravo Amerika brani?

Vlast je opravdavala ratove u Iraku i Afganistanu kao nacin odbrane Amerike. Ali nijedna od ove dvije drzave nije nikada predstavljala prijetnju Americi. Oko tri hiljade Amerikanaca je poginulo 11. septembra. Da li ovi ratovi sada stite Amerikance od ove sudbine? Vise od 4.000 Amerikanaca je ubijeno i 43.000 je povrijedjeno u ovim ratovima. To je skoro 50.000 Amerikanaca koji nisu imali nikakvu zastitu, broj skoro 16 puta veci od broja zrtava 11. septembra.

Zasto su americki kolonisti bili toliko razliciti od Francuza 1789? I zasto su Amerikanci ostali uporni u podrzavanju ovog socijalnog sistema iz 18. stoljeca koji ima ovako katastrofalne posljedice?

Mozda odgovor lezi u cinjenici da su americke kolonije u 18. vijeku bile rijetko naseljene i da su zajednice bile male i ideoloski vrlo ciste, dok se biznis obavljao lokalno. Pod takvim okolnostima socijalni problemi ne igraju bitnu ulogu. Te okolnosti su se odavno promijenile i Amerika je sad opsjednuta sa naizgled nerazrijesivim socijalnim problemima.

Zasto se stajalista Amerikanaca nisu promijenila? Odgovor moze da lezi samo u americkom obrazovnom sistemu. Lokalna kontrola javnih skola podupire ignoranciju i prevazidjena gledista. americki univerzitetski sistem, dugo poznat po usmjerenosti ka treningu za poziv, nikada nije pokusao da postavi u prvi plan klasicne obrazovne vrijednosti istine, ljepote i dobrote za svoje studente. Rezultat je da su Amerikanci veoma dobri da nauce ljude kako da rade stvari, ali losi da im daju sredstva i metode da razumiju bilo sta. I americka greska u razumijevanju stravicnih konsekvenci socijalne strukture 18. stoljeca znaci da ce Amerikanci nastaviti da ih podnose.

Da li je vjerovatno da ce Amerikanci promijeniti svoj stav? U najboljem slucaju se moze sumnjati! Francuzi su 1789. imali saveznika koga Amerikanci nemaju. Obicni narod Francuske je na svojoj strani imao stampu; nazivali su je cak i Cetvrtim Stalezom. Amerikanci to nemaju. Americka stampa i mediji su vec odavno inkorporirani u establismentov Drugi Stalez. Bez aktivne stampe i medija koji ce ljudima reci istinu, ma kakva ona bila, ljudi uronjeni u ignoranciju ce ostati u njoj, i, kao lider takozvanog "slobodnog svijeta", Amerika vodi svijet pravo u 18. vijek. Mozemo samo da se nadamo da je svijet nece slijediti.

http://www.globalresearch.ca/index.php?context=va&aid=13571

John Kozy je penzionisani profesor filozofije i logike, koji pise blogove o socijalnim, politickim i ekonomskim temama. Nakon sto je sluzio u vojsci u Korejskom Ratu, proveo je 20 godina kao univerzitetski profesor i sledecih 20 godina radeci kao autor. Izdao je komercijalno udzbenik formalne logike, objavljivao je tekstove u akademskim casopisima i manjem broju komercijalnih casopisa i pisao je brojne gostujuce clanke u dnevnim novinama. Njegovi online tekstovi se mogu naci na http://www.jkozy.com/ i moguce mu je poslati mejl sa ove stranice.