Mrzim praznike
Mrzim praznike!
Moja cerka kaze, bas si hejterka, isto mi je govorila i majka. Ali ja tako od kad znam za sebe. Rodjandani, nove godine, bozici, slave, svadbe, ama sve bas sve gde se ljudi ritualno okupljajau sa zadatkom da se provedu mene baca u bedak. I trebalo mi je dosta vremena da to provalim i da se na vreme sklonim da drugima ne bih upropastila vece kad sam vec sama baksuz. Uglavnom legnem u krevet i spavam.
Medjutim, gle, u poslednje vreme provalim da ima nas jos takvih, da postoji citav trend filmova i prica o nama baksuzima hejterima koji ne vole masovke. Btw, ne volim ni masovke pogrebne gde svi zalimo a sve to nema nikakve veze s dusom i samim zaljenjem...samo ne trpim kolektivnu euforiju, eto, pogubim se i deluje mi sve lazno.
Medjutim to sa praznicama, sad kad je sve proslo kol'ko tol'ko u Sengeniji: ispucase se u Torinu, ama gore nego u BGd-u gde sam mislila da je najgore kad su petarde u ptanju. I najedosmo se i napismo se, eno cela piazza Vittorio, inace najveci otvoren trg u Evropi, puna stakla...sto kaze Simona moja drugarica, sto ne stavise neke kontejnere kao u Nemackoj...Ovde estetika pre svega!
I danas sunce sija, ulice smrde, stanonvnici mamurni setaju pse decu sta ko vec ima...jos dva dana pa na pos'o kao da nista nije bilo, stavise, bice rasprodaja, za sitne evrice cemo svi da se obucemo: Italija je jos uvek kao nekad Trst, narocito od kad su dosli Kinezi, nema sta nema za male pare...Mada mrzim i masovku soping al imam pik na planinarsku profi opremu jer se ove godine smzavam.
Zasto je to sve za mene kuluk: eto, novogodisnja noc. Sedela sam sa dve sasvim nepoznate zene u ranim cetrdesetim godinama. tek razvedenim, i naravno krene zvaka, zasto kako, samoca, greske, buducnost...sve nekako naporno...Tu se ja setih svojih mrtvih, tek da doprinesem atmosferi "magone", sto ce reci nesto vise of tuge a manje od melanholije. Al ne da smo pricale, pricale pricale, covece, samo s nepoznatim ljudima moze covek toliko da se otvori.
I onda naravno, pocnu one gluposti: new year's resolutions; ja kako sebi nesto zadam odmah uradim suprotno, tek da probam.
A tek horoskopi; ulazi Jupiter u znak Riba posle 11 godina, kaze astrolog Branko! Kako li smo samo izdrzale bez njega, pita se Simona.
Zivot ne tece linearno a jos manje individualno. Zavrsavam sada knjigu My Life Without Me, zavrsavam po ko zna koji put: i vidim lepo, sve sto mi se bitno desilo u zivotu, nije zavisilo od moje volje i zelje, ne kazem da nije valjalo, jednostavno sta mi vredi da planiram kad turbina ne cuje. Bar da verujem u boga. Sto nije strasno, ne kidam kose zbog toga ali jeste odgovorno, moramo da mislimo i radimo ispravno, nema ko da nas nadgleda.
Drugarica me jutros zove i kaze, setila se i ona bivseg muza sa kojim se srecno rastala al' eto on se upravo javio pa i on tuzan i sam a opet da se vide sada bilo bi glupo jer znaju vrlo dobro da se ne slazu u normalnim okolnostima a ovo nisu normalne okolnosti, ti praznici kad se covek obre u takozvanom najuzem krugu pa kom obojci kom opanci. Protekla je bila teska godina u Italiji, ljudi oko mene su izgubili posao, zemljotresi, poplave...
A cestitke pljuste, netom pre svega: gledam sta na njima ima, kakva je to nova decenija koja nas ceka, takozvane teen years, Meni to dobro zvuci,, ja sam volela svoje licne teens: kao tinejdzerka sam imala jasne ideje o mom zivotu i rekla bih da se 80 posto mojih zelja ostvarilo. Znaci nema razloga za kuknjavu al' opet ima za strah, sad govori iskustvo; plasi me bezobzirnost, nepravda i nasilje. I da se vratim na pocetak ; plasi me kolektivnost masovnost stihija vera zakona i pravila:plase me "vecine", "pravednici", "autenticnosti", Vidim u njima izvor nasilja i tuposti. Ajmo sad nesto pozitivno, (My Man tvrdi da imam isuvise slovenskog lamenta u razmisljanjima): masta i kreativnost i ona elementarna sloboda da napravis neku takozvanu "glupost', ala, da za sve pare kupis kamion eksera, da promenis pol, jezik, zivot, svet...tu energiju trazim svuda. ...Disruption! Tako je govorila hejterka Jasmina...
PS Vreme mi je da napravim nov band il da snimim jedan od onih underunderground movies sto niko ne razume jer i nema sta da se razume! Sve je jasno!
"I da se vratim na pocetak ;
"I da se vratim na pocetak ; plasi me kolektivnost masovnost stihija vera zakona i pravila:plase me "vecine", "pravednici", "autenticnosti", Vidim u njima izvor nasilja i tuposti."
Mozda bi, umesto komentara, ovde bilo zgodno navesti odlomak iz jednog eseja evolucionog biologa Ricarda Dokinsa, napisanog u formi pisma njegovoj kcerki Dzulijet: "Da bi saznali istine o svetu, naucnici koriste dokaze na mnogo pametniji i komplikovaniji nacin nego sto to mogu da iznesem u kratkom pismu. Ali sada bih da se odmaknem od dokaza, koji su dobar razlog za verovanje u nesto, i upozorim te na tri losa razloga da se veruje u bilo sta. Ta tri losa razloga su tradicija, autoritet i otkrovenje."
Jasmina, srecna Nova godina.
"Mrzim praznike! ...ama sve
"Mrzim praznike!
...ama sve bas sve gde se ljudi ritualno okupljajau sa zadatkom da se provedu mene baca u bedak."
Hehe.. a ja bio ubeđen da sam jedini "baksuz" na kugli zemaljskoj po ovom pitanju. Dobrodošla u klub, Jasmina!
Moze i gore
http://www.reuters.com/article/idUSTRE6000Q420100101?feedType=RSS&feedName=oddlyEnoughNews&rpc=76
The 35-year old Sicilian first showed up at a police station on Thursday asking to be arrested because he preferred spending the night in prison rather than with his family, but was rebuffed because he had not committed a crime, the Agi news agency said.
The man immediately went to a tobacco shop next door, where he threatened the owner with a box cutter as he grabbed a few sweets and a packet of gum. He then waited until police arrived to arrest him for robbery, the news agency said.
To neki italijanski trend, hah.
Naravno da se linije ne mogu povuci ovdje: jadni covjek je nesretan.
Najbolji prvi januar prije nego sto sam rodila dijete docekala sam sa prijateljicom, koja mi je pokucala na vrata 31. decembra. Pod zuckastim svjetlom lampe, uz kolacice, bademe, ljesnjake, mandarine, na stolu, i prohu koju obje volimo, uz tihu muziku s radija, kikocuci se zvucima izvana, provele 17 sati razgovarajuci. Danas 17 sati tesko da mogu provesti u bilo kojoj jednoj aktivnosti. Cak ni spavanju, mada to zvuci ponekad kao izazovna mogucnost.
Bio je i onaj kad sam otisla u Budimpestu i provela noc u hotelu u zagrljaju onog koga sam tad voljela (i bila mu zena u svakom smislu rijeci, a vjerujem da je i on bio jednako sretan). Planirali smo citav dan kako cemo izaci oko 9,10. I zaspali, goli, obasjani praznicnim svjetlima sa ulica(a tek koja sramota je trositi toliko energije na zabavu). Taj covjek je bio neko sasvim drugi od onoga ko on jeste danas, pa ni ovo prisjecanje ne nosi nikakvu nostalgiju, ni pitanja zasto danas nije tu. Samo je lijepo sjecanje.
A bilo je i ruznih.
Bilo je i onih u kojima sam sjedila kao u tunelu. A svjetla nigdje na vidiku.
Ova posljednja novogodisnja noc mi je bila jedna od najboljih. Imala sam cemu da se radujem.
Ali, ali... svijet se raspada. Je li to neka novost? Sretni su dani kad se na vijestima umjesto katastrofe i ratova prenose tracevi.
Ja sam dakle u ovom prvom januaru, sasvim obicnom kalendarskom datumu, koji je neko nekad odlucio prodrmati da razbije dosadu mozda, bas kao sto i danas ljudi izmisljaju i obnavljaju praznike da bi se izborili za neradne dane u svakom mjesecu i u neslobodnom zivotu obicnog, prosjecnog insana, dakle u tom i takvom prvom januaru imala sam cemu da se radujem. Ponajvise svijesti da je to sto imam jednostavno i obicno, i iako sasvim krhko i neizvjesno, dragocjeno i dobro. Upravo zato sto znam kako je krhko udisem ga s radoscu. Ne prepunim plucima - to ima cijenu koju nemam zelje placati u ovom trenu (mozda sutra odlucim kupiti ruze za sav svoj novac, platim kamion smeca i eksera, i to ukombinujem u skulpturu koju ce rastjerati vjetar i komunalno kao pjescanu mandalu zapadnog svijeta, ali danas nije taj momenat), niti okrecem glavu od toga u odbijanju. Naprosto samo jesam tu i sad, mozda prvi put u zivotu sasvim oslobodena ocekivanja, opterecenja, nametanja, suvisnih misli sto se roje kao muhe nad obrokom...
Zato, nije mi uopste bitno da se uklapam ili ne uklapam, da karakterisem, generaliziram ideje i razvrstavam ih, da li se prave rezolucije i velike odluke i cestitke ili ne, ne doticu me masovne popularne ideje, niti prividne meritokratije u umjetnosti... Pa kako me ne doticu i ne vidim da su osobito stetni, u miru sam s njima. Jer, mislim da to mozda i nije bitno u jednoj siroj slici. Moje misljenje i videnje tragicnih, bijednih, obicnih ili smijesnih detalja ne mijenja tu sliku. Mijenja je donekle djelo, po principu kamen po kamen palaca. Rijeci su, istina, korijen nekih od najvecih akcija, ali samo rijeci koje pokrecu, snazne ideje. Zasto onda ne iskoristiti izmisljeni praznik, bas kao sto to ponekad kao u Alisi u zemlji cuda kazem i na "nerodendan", da, makar i plasljivo, pruzim ruku, i pozelim ponesto dobro, sto se vjerovatno nece zbog toga ni manje ni vise dogoditi. Ali cekaj. Ako meni neko uljepsa dan jer me se sjeti, to je upravo stvorilo nesto - misao, mogucnost ideje, dakle neko obnavljanje se ipak upravo dogodilo. Takvi smo. Socijalna bica.
Neke sam praznike prespavala. Neke provela s drustvom. Neke s porodicom. Mnogih se ni ne sjecam. Nekad sam mislila da ih mrzim, iz razloga slicnim ovecem broju navedenih na ovom blogu u zadnje vrijeme, i jos nekih navedenih drugdje. Nekima medu ranim danima je bilo presudeno mojim prevelikim ocekivanjima i usporedbama - koji i inace kumuju osjecaju nesrece. Jedino sto mogu izvuci iz svega je da ukoliko sam ja uskladena sa svojom sustinom, tj. sa onim sto mi kao vrsta jesmo: samo jedna forma zivota, nema tu nikakvih problema.
i tako...
napokon u društvu osoba srodnih svjetonazora :)
miša mu, osjećam se ko na kolektivnoj terapiji
me: hello, i'm cotton
audience: hello, cotton...
volšebno
My Life Without Me, po ko zna koji put :)))
puno wow
a jesi vidjela onu u kojoj pije vodu? snazna poruka. oci imaju, a ne vide. glavu nemaju, a pili bi, hehe.
ej super ste svi
bas smo dobro drustvo
ej veceras idem da gledam film sa izuzteno losim kritikama da bih nastavila trend baksuza
obicno mi se takvi filmovi bas dopadnu
ako nades momenat,
bas bi mi (i vjerovatno nisam jedina) bilo drago cuti koji film, i je li ostavio dojam.
pitala bih u zelji da pojednostavim koliko zvjezdica, ali ni samoj mi mozak ne operise po tom principu, pa necu. ovih dana dijelim filmove na one koji me zainteresuju manje ili vise, iznenade, sokiraju, zaintrigiraju. imaju doduse mjesto i oni koji utjese, daju dozu neophodne mi 'place ko rodna godina' melodrame...
kad pokusam da se sjetim kojem zaista dajem svojih 5 zvjezdica bez imalo sumnje, jedino mi na um pada rubljev. da ima malo svakodnevnog ha-ha besplatnog humora, bio bi toliko zivotan da bi se covjek iza njega komotno mogao ubiti, jer vise nema sta da se vidi, hahaha...
...odavno se nema šta
...odavno se nema šta slaviti...osim ponekad nazdraviti samo golom postojanju u ovom vremenu i prostoru...a i to je vala postalo naporno...
Uh! I na demonstracijama
nisam mogao da izdrzim duze od sat vremena!
vala bas
al slaviti golom zivotu redovno nije bas lose, praznik svaki dan!
uf jedva cekam da pocnem opet da pijem....
Praznik svaki dan!
Upravo to :)
i jest, cim smo zivi...
al ipak i joj, i to dosadi. cak i ono duhovno slavlje. a posebno ako se bas 'praznici'. meni zacas bude ko ADHD puta broj ljudi oko mene na kvadrat.
"jest, jest, volim ja to, i bas je super zivjeti zivot s punocom. al imal' ovdje kakav krevet da malo prilegnem? ionako mi je u dusi uglavnom 'haj' (i manjak nehaja). pa mi bogati dodaj taj jastuk i tu knjigu. i zakljucaj vrata za sobom da ne moram ustajati." odlicno bismo se razumjeli crnogorac iz vica i ja. pa nek neko kaze da nismo svi isti, i jos istiji na balkanu, samo malo preuredenog genoma tu i tamo. sta cu, takva sam, malkice slow-mo. pa onda u neka doba opet ubrzam. ko srcana aritmija.
a neki vrag s ramena mi sapuce da je i to dio normalnog ljudskog (ne "ljudi ljudski") koda.
ili ko onaj 'demotivator': mi smo svi drugaciji (posebni). bas kao i svi ostali.
nego, da se moze kako pocesto praznikovati postrance, ispotiha, i u valovima, da sebi previse ne umisle i daju za pravo, da niko i ne zna, a mi malo-malo, pa se prisjetimo da nam je ko praznik, i da to traje, i bude nam dosta, eto to bi bilo bas fino. e, me, i ti si skromna - jos samo da pozelis world peace.
novi Dorijan Grej
stvarno sranje od filma
izlizala se tema Vajldova
pojam poroka
a glavni glumac nema pojma
e hvala puno.necu onda ni
e hvala puno.
necu onda ni gubiti vrijeme na njega. i rottentomatoes se slaze, posebno o glavnom glumcu. a ja obicno kod njih odem na "konsultacije", zbog sarolikosti medu kriticarima. sto opet ne znaci da ce nam se misljenja poklopiti, ali mi da neku mjeru, vjerovatnocu valjda, i koliko smijem ocekivati.
mi smo sinoc isli gledati avatar na IMAX 3D. u stvari smo isli u prosli utorak da ga vidimo. al prije nego sto se rasplinem o tome kako smo umalo zakasnili, odusevljeni uletjeli u zadnji cas, o nepokretnim (heMdikepiranim) pokretnim stepenicama i spoticanju i ostalim avanturama, i onda shvatili da su karte rasprodate do petka (!) za sve 3 sale u kojima se pusta, trrrrr... ffw od kulina bana na sinoc: scenski efekti, sto mi inace uopste nije bitno su tako dobro odradeni da sam se osjecala zbilja i ja u sceni. cisto sam osjetila tjelesne promjene. posebno onu u kojoj nas je pogodila papirna casa vode bacena odnekle iz visih redova.
za one koji se mozda zapitaju, ne, to nije uobicajeno u ovdasnjim kinima. nikad nisam cula za takav incident. uobicajena nepristojnost je da suskaju onim vrecicama kokica i srcu pepsi ko da su dosli da jedu, a ne da gledaju film. jednom je jedan tip kroz cijeli film jeo jelly beans, koje je presipao iz ruke u ruku. diskretno komesanje, ni indiskretni pogledi i pokusaj komunikacije nisu pomogli. negdje na pola filma sam bila na rubu teroristickog napada (tekbiiiir!), ali sam (alahuekber!) nasla drugo sjediste i preselila se. i tako je jos jednom spasena amerika, za dlaku. i saku bombonica.
jesi primijetila da je
jesi primijetila da je Avatar zapravo kompilacija već viđenog, a konceptom, emocijom i motivom upravo neodoljivo podsjeća na Misiju sa De Nirom i Ironsom?
domoroci koji žive u potpunoj koegzistenciji sa majčicom prirodom nađu se, sticajem okolnosti, u interesnoj sferi nadmoćnijeg okupatora, te najprije milom (asimilacija, nametanje svog jezika i običaja) a naposljetku i silom bivaju dovedeni na rub golog opstanka
tu su i polinezijski vajbovi i replike rituala južnoameričkih plemena
podigao je Kanađanin letvicu tehnološkim inovacijama koje do sada nisu viđene, film je vizuelno (pa i audio, ljudi su se cijelo vrijeme zbunjeno okretali po sali multipleksa) dopadljiv, ali onaj koji u dvoipostanom Avataru traži neku artističku vrijednost - ostaće zakinut
prilično nategnuto, predvidljivo i simplificirano
malo odveć pucačine i melodramatike
pa ipak, to je isti čovjek koji je režirao Terminator i Titanic
ma, bitno je da je curica uživala, a i ja sam bogme pustio mozak na pašu
niko me nije gađao, i nije bilo očiju koje prijeteći svijetle u polutami sale :)
jesam, jasta sam. sasvim
jesam, jasta sam.
sasvim ocita je veza sa americkim indijancima, pokahontas, i insinuacije na irak.
mislim da malo ko i ide ocekujuci da ga prica obori s nogu. citalacka publika graficke novele avatar je jasno odredena.
naglasila sam namjerno IMAX 3D. za mene IMAX udupla osjecaj za 3D. jest da nemam s kim uporedivati - mozda zato sto i ne postoji konkurencija, ako ima bozanstava, amerikanci su bogovi za potpuno obuzimanje publike u vizuelne i zvucne efekte. naravno da je to sve cisti entertainment, nova verzija masovnih igara za 'raju'. sto me uopste ne moze sprijeciti da uzmem tacno ono sto mi se daje.
otisla sam kao sto oni lete u filmu: da skocim u platno. evo ti moje oci. pokazi mi kako daleko me mozes odvesti. mogu li osjetiti let i pad, pokazi mi. otprilike kao sto neke zene odu u kozmeticki salon, ili na masazu. ili kako neki drugi ljudi uzimaju seks bez ljubavi.
odbila sam vlastite predrasude i uzela ciste duse, totalna tabula rasa, izbrisan um, tacno ono sto mi se da. na taj nacin, ne ocekujuci nista vise od nivoa tehnicke odrade, sasvim sam uzivala u njemu. odveo me u dva i po sata iskljucivanja iz stvarnosti, i ukljucivanja u svijet fantazije. da neko moze dodati jos i originalnu pricu, snazne dijaloge, poruke i scene koje mi zarobe um tako da ih se godinama sjecam, to bi bilo sjajno. preselila bih se u kino. medutim, ljudi koji bi znali to napraviti vjerovatno nemaju novaca za ovu tehnicku izradu. i sve i da imaju, nikad ne bi imali zaradu i masovne posjete.