Srafciger

– Da li bi me pevario sa mnom?
– Da li postoji Deda Mraz?
– Moraš da mi odgovoriš.
– Da li postoji ljubav?
– Postoje zato zaljubljeni ljudi, bi li?
– Ne bih.
– Zašto, nisam ti dovoljno privlačna?
– Imaš opasne misli.
– Gde je moj šrafciger?
– Vratiću ti ga.
– Kada? Ne podnosim da mi uzimaš stvari.
– Tvoje stvari su uvek samo tvoje, a moje su naše. To je moj šrafciger.
– A dete?
– Onaj deo deteta koji je moj je moj. A moje dete je samo moje dok je moje. Kad nije moje, onda je čije hoće da bude.
– Pa ipak to dete je naše, tvoje koliko i moje, u svakom trenutku.
– To je njegov problem.
– Neću da ti vratim šrafciger. To je naš šrafciger i on trenutno stoji kod mene, ako ti treba, traži. Šta će tebi šrafciger? Ionako sve ja popravljam po kući.
Krenula je ka ulaznim vratima žustro. Suze su joj bile na ivici kapaka. Saplela se o rasparenu patiku deteta i poletela glavom ka ivici prozora. Rasekla je čelo ukoso: crvena brazda kao iscrtana posred čela ličila je na obeležje nekog indijanskog plemena: iz rane je tekla krv i mešala se sa suzama. Sedela je na podu. Dečija patika je bila prevrnuta između njenih raširenih nogu. Sunce je padalo na nju. Ceo prizor ju je zaslepljivao. Nije rukom brisala tekućine sa svoje glave koje su slobodne padale na parket. On ju je gledao zapanjeno i zadovoljno; nije morao i nije hteo da interveniše. Ona se osećala slobodno, iako nije stigla ni do ulaznih vrata. Rekla je:
– To je moj šrafciger i ako mi ga odmah ne vratiš uzeću ti dete zauvek.
On je rekao:
– Pozvaću hitnu pomoć.
Ona je rekla:
– Nema potrebe. Ja sve mogu sama.
On je rekao:
– Još jedno opšte mesto.
Ona je zaista sama ustala, bez njegove pomoći i on se zaista osetio suvišnim i nevoljenim. Dok je gledao kako ispira ranu u kupatilu, raspliće kosu od usirene krvi i po grudima se briše peškirom od tragova crvenih suza, reši da vrati šrafciger na svoje mesto, ali da joj nista ne kaže o tome.



Topla
porodična priča. Hvala :)
kiklope, seretu! a
kiklope, seretu!
a prica mi se dopala. nisu ovo misljenja, niti je kritika o prici. samo mi doslo da komentarisem onako bezveze, dakle sklanjaj se citaoce koji volis dva retka. jer, here it comes, timbeeeeer...
dobro napravljeni pretjerani likovi, kako to vec drama queens and kings zaista cine, tipicni artisti, s emocionalnim poremecajima. to je talent, to se mora lupom traziti nekog da tako zivce izvlaci i zabavlja se pisanjem scena u krvi i mesu. ili je naprosto u pitanju hiperbola realnosti velikog broja veza, tj polurazvijenih, nepecenih, prepecenih, sirovih, prehladenih, pregrijanih, zakrzljalih koji se bacaju u pravljenje djece prije nego sto razvrstaju alat? bas mi je drago da dijete nije u sceni, uzgred budi receno.
podsjetila me na jedan film gdje djevojka prijeti muskarcu da ce se ubiti. a tip (chuck noris style, ili mozda cak i on glavom, nunchucksima i bradom) joj mrtav hladan kaze: ok. i ona prereze vene i onda nazove hitnu.
Pozv'o je hitnu,
mačo je to.
Vracam se da kazem da je
Vracam se da kazem da je prica bila sa mnom i kasnije u subotu, i da je izazvala mnogo asocijacija.
Hvala, Jasmina, sto si je podijelila s nama.
Zaboravila sam koliko sam pozeljela cistu knjizevnost, tako rijetku u balkanskim krugovima. A opravdanje se obicno natura pod nos prostim objasnjenjem da je politika nezaobilazna, cak stavise da bi je bilo nemoralno zaobilaziti: kao da politika ne bi bila prirodno promijenjena cak i brze cinom snazne edukacije.
Po mom nisljenju nije nedovoljno, nemoralno i nije neprihvatljivo iz nekoliko razloga.
Jedan je to sto nas kvalitetna umjetnost i nauka, oni koji se ne bave sudenjem ni samohvaljenjem, brze vezuju i ostavljaju manje mjesta da se hvatamo za detalje i gradimo kule i planine od osjecanja za svaku iritaciju (a ona moze da se pojavi kod svakoga, ljudi smo).
Drugi je bas to sto se vec dugo znalo i govorilo. Edukacija nosi politicku slobodu.
A nas zatupljuju cak i pozitivci dajuci privid da nesto cinimo i znamo ako nas bombarduju morem informacija u kojima smo samo pasivni posmatraci i aktivni komentatori. I osigurane zrtve, dobro namocene i ukiseljene u izgubljenosti u svim tim natalozenim podacima punim sporednih detalja i misljenja, tako da ljudi propuste da vide osnovne vanjske granice i konture, koncepte.
Trece, covjek sa produbljenim shvatanjem i prihvatanjem vlastite i prirode svijeta oko nas, i kroz psihologiju/umjetnost, i kroz nauku, mnogo je teze zaveden i prevaren idejama kreiranim iz ludila, koristoljublja, moci...
Sigurno ima jos mnogo sta da se kaze, al dosta Meeee za jedno jutro.
Jos jedna asocijacija na ovu pricu mi je bila jedna od krajnjih i kljucnih scena iz knjige Swann Carol Shields. Mislim da efekt i iznenadujuci momenti te knjige jesu jako bitni u procesu citanja, pa necu detaljisati, ali cu reci da je paralela upravo u nasilnom cinu (ovdje je indirektno i zamuceno uzajamnim odnosima, tamo direktno) nad zenom na mjestima na kojima se ne ocekuje. Samar iz te knjige, izazvan nedovoljno objasnjenim 'mojim' i 'nasim', odjeknuo je kao u praznoj plesnoj hali, iscupan u sekundama iz kucnog ambijenta, transplantiran u veliki ucutkani prostor i zarobljen u pamcenje. I jos uvijek, godinama kasnije odjekuje i zvoni i u mojoj glavi.